Foto: Portal Novosti
Tri nove serije prokazuju obrasce dominacije i nejednakosti u prošlom, sadašnjem i budućem kapitalizmu.
Murderbot (Apple TV)
Izuzev dobroćudnih R2-D2-a, C-3PO-a i Krytena, u povijesti pop-kulture umjetna inteligencija uglavnom se prikazivala kao prijetnja civilizaciji koja će neminovno naznačiti početak distopije i kraj prevlasti čovjeka koji joj je udahnuo život. No serija SF romana Marthe Wells “The Murderbot Diaries”, koje su za Apple TV adaptirali braća Paul i Chris Weitz, ispisuje priču o kiborškom zaštitaru (Alexander Skarsgaard) koji se, hakirajući vlastiti kontrolni mod, doista otima kontroli, ali samo u želji da ga se ostavi na miru kako bi nesmetano mogao gledati sapunice. Ispod tog površinskog humora prostiru se slojevi složene društvene kritike koja kroz unutarnji monolog protagonista ogoljuje apsurde hiperkomercijaliziranog društva i bezdušnu korporativnu dehumanizaciju rada, u kojoj su i ljudi i strojevi tek resursi za eksploataciju u vlasništvu megakorporacija vođenih profitom.
Propituje se i suvremeni odnos prema identitetu, autonomiji i emocijama; iako je samoprozvani Murderbot navodno bez emocija – osim što prezire ljude – sa znanjem popabirčenim iz sapunica počinje razvijati vlastiti moralni kompas, empatiju, socijalnu nelagodu i potrebu za samoćom, pa ubrzo postaje ljudskiji od ljudi koji ga okružuju. Premda dijeli puno zajedničkih elemenata s nihilističkom parodijom “Red Dwarf”, oslanjajući se na satiru i SF trope u kritici suvremenih sustava kroz distopijsku budućnost, serija je u svojoj suštini melankolični bildungsroman zamaskiran u akciju, s naracijom koja otkriva emocionalni razvoj i tjeskobu posthumanog bića koje uči kako biti osoba s pravom na autonomiju, privatnost i ranjivost, a unatoč sarkazmu i humoru ton joj je egzistencijalistički.
Aktivno se briše i rod, jer “ono” odbija biti percipirano u ljudskim rodnim konstruktima, što otvara prostor za feministička i queer čitanja. Metasloj serije posebno je zanimljiv – protagonist je opsjednut serijama jer mu pružaju okvir za razumijevanje ljudskih interakcija, ali istovremeno prokazuju kako mediji oblikuju percepciju stvarnosti. U dobu diktata algoritama u službi profita, promišljeni komentar o razornosti kapitalizma, slobodi, autonomiji, identitetu i moći medija nije mogao doći u bolji čas.
Reservatet (Netflix)
Iako je šestodijelni whodunit o nestanku mlade filipinske bejbisiterice Ruby iz elitnog predgrađa Kopenhagena ogrnut u žanrovski okvir kriminalističke drame, ispod osnovne priče otkriva se etički fokus koji teži dekonstrukciji tobože savršenog zapadnjačkog društva. Njezin nestanak, naime, ne razotkriva samo osobnu tragediju, nego i duboko ukorijenjene postkolonijalne odnose moći u suvremenoj Evropi: kao Filipinka u “bijelom” svijetu, Ruby se nalazi na sjecištu rase, klase i spola i trostruko je marginalizirana, a njena nemoć proizlazi upravo iz preklapanja tih identiteta koji joj umnožavaju potlačenost. No taj položaj nije samo individualan, već sistemski, jer ona je utjelovljenje čitave klase migrantica koje svojim radom održavaju životni standard bogatih Evropljana, a nevidljive su sve dok ne postanu “problem”.
Istodobno, kroz lik protagonistkinje Cecilije propituje se odgovornost privilegirane klase, dok ona polagano, u tradicionalno sporom tempu nordijskog noira, shvaća da joj je zajednica zatvorena i prožeta latentnim nasiljem i dubokim licemjerjem, jer pravda ima klasnu pristranost, a društveni status omogućava izbjegavanje odgovornosti. Iako se vrlo rano može naslutiti krivac, fokus serije nije isključivo na samom zločinu, već upravo na psihološkim i etičkim dilemama pojedinaca i društvenim tenzijama u sistemu koji ga omogućuje, pokazujući da se suvremeni kolonijalizam nastavlja kroz ekonomske migracije, a naizgled progresivna, egalitarna društva iza liberalne fasade reproduciraju obrasce dominacije i nejednakosti.
Duster (HBOMax)
Nova akcijska drama J. J. Abramsa i LaToye Morgan smještena je u SAD 1970-ih i prati agenticu Ninu Hayes (Rachel Hilson), prvu crnu ženu u FBI-ju, koja se na svakom koraku suočava s otvorenim rasizmom i seksizmom, stalno dokazujući svoju pripadnost svijetu rezerviranom za bijele muškarce. U želji da se profesionalno afirmira, počinje suradnju s Jimom (Josh Holloway), bijelim kriminalcem s kojim je povezuje status autsajdera, preispitujući crno-bijele podjele između zakona i kriminala.
Vizualno i narativno, često romantizirana era borbe za slobodu prokazuje kako je nasilje ugrađeno u sam sistem: represivni aparat nije nužno sila dobra, a pravda je dostupna samo privilegiranima. Kroz krimi priču i šarm retro estetike, “Duster” dekonstruira američki rasizam, institucionalno nasilje i granice pravde, a feministička snaga serije leži u prikazu otpora, tihoj i upornoj borbi protiv dvostrukih standarda.