FOTO: Bakir Memišević, Facebook
Zašto dolma kao lajtmotiv?
Kako Google kaže, kolektiv je grupa ljudi okupljena na nekom zajedničkom projektu, a dolma je turska riječ koja predstavlja specijalitet orijentalne kuhinje, odnosi se na povrće punjeno rižom i nasjeckanim ili mljevenim mesom. I sad mi dolazimo tu do Dolma kolektiva kao jednog kolektiva ljudi koji je nastao iz ličnih potreba, mene i još par sličnih ljudi, da se usaglasimo i da imamo osjećaj kolektiviteta odnosno zajedništva u našim stremljenjima, ali i našim muzičkim naporima u smislu izražaja, u smislu promocije muzike koju slušamo i podrške jednih drugima. I onda dolazimo do riječi dolma koja se savršeno uklapa u naše ideje, jer dolma je, kako smo rekli, povrće punjeno rižom. Mi smo Dolma koja je punjena različitim bendovima, ljudima, individualnim idejama i projektima.
Dolma je i anagram za riječ mlado. I kad kažemo mlado mislim da se dosta toga samo po sebi objašnjava. Bavimo se muzičkom kulturom, muzičkim alternativnim supkulturama, i želimo da povežemo ljude, bendove, da pomognemo jedni drugima, da svi koji dijele naše napore mogu te napore dijeliti s nama i da im bude lakše u tom procesu. Budući da se bavim pedagogijom, nastavnik sam u osnovnoj i srednjoj školi, uvijek inzistiram na tome da djeca imaju svoj izražaj, da se ne stide svog mišljenja, nego da dijele ideje i stavove.
Je li Dolma kolektiv žanrovski određen ili obuhvata svaki izražajni oblik koji se ne uklapa u mainstream matricu?
Žanrovski nismo ograničeni, nekad prije smo mogli pričati o žanrovima, a danas to baš i nije slučaj. Žanrovi asocirani s alternativom se smjenjuju, nekad je to bio punk, nekada rock, grunge i tako dalje. Nakon toga je došlo vrijeme kada su neki od tih žanrova postajali popularni i tako ulazili na vrata mainstreama. Alternativa se odnosi na opciju B, a postoji milijun takvih žanrova. Svako ko pravi muziku dovoljno je inovativan da može svoju muziku strpati u svoj samostalni žanr, i ono što ga jedino odvaja od mainstreama je to što je unikatno, što je jedinstveno, i mi sve što je unikatno, jedinstveno, a prije svega, i najvažnije, autorsko, smatramo nečim što je naša misija, odnosno naše područje bavljenja.
Dolma je relativno mlad projekt, trenutno pod svojim kišobranom imamo šest bendova koji su pristali da se mi igramo njihovim stvaralaštvom dogovaranjem koncerata, festivala i turneja. Tih šest bendova su tuzlanski Matori nek sjednu, brčanski Dušman, sarajevska Činčila, sarajevska Individua, sarajevsko Samo srce i mostarski Limunati. Pored navedenih bendova, sarađujemo s njih još nekoliko, kao što je Shizif, kojima smo organizirali koncerte u Omladinskom kulturnom centru Abrašević u Mostaru i lokalu Baza u Tuzli. Svi bendovi su dobrodošli, stojimo im na raspolaganju svima koji se bave autorskim radom.
Jeste li zadovoljni posjećenošću koncerata i reakcijom zajednice na ovaj pokret?
Prvi koncert u našoj organizaciji prošao je bolje nego što smo očekivali. Nastupala su tri benda, Samo srce, Limunati i Shizif, OKC Abrašević u Mostaru je bio pun, atmosfera je bila predivna, publika, izvođači i organizatori su zadovoljni. Ne bavimo se isključivo organizacijom koncerata, uskoro plasiramo podcast s ciljem pružanja prilike mladim, (ne)afirmiranim izvođačima kako bi dobili platformu za izražavanje. Ugostili smo jedan mladi bend, Balkalar, iz Zagreba koji je snimao u Mostaru, zadovoljni su našom inicijativom, te očekujemo da ćemo ostvariti saradnju u nadolazećem vremenu.
Odnos zajednice prema nama jednak je našem odnosu prema njoj. Mi znamo kako pristupiti određenoj grupi ljudi u generacijskom smislu, i to se vraća. Istinske namjere se prepoznaju, imamo DIY (do it yourself) pristup, zajednica to prepoznaje i cijeni autorski rad.
Kako je biti alternativni izvođač u Bosni i Hercegovini?
Ništa nije drugačije nego bilo gdje drugo u svijetu jer je alternativa zamjena. Nije nešto što je popularno, ali teži da bude. Teži da dođe do što većeg broja ljudi, dakle teži da izađe iz alternative, i to nije loše, ne treba bježati od popularnog. Ono što je problem u BiH, zbog čega je Dolma nastala, jest problem međusobne nepovezanosti. Postojale su sarajevska, tuzlanska, mostarska i druge scene, a s pojavom interneta kao sredstva komunikacije stvara se regionalna scena koja danas obuhvaća bendove koji nastupaju širom Europe. Tuzlanski bend S-alt svirao je na zagrebačkom INmusic festivalu, Individua svira u Osijeku, Shizif se trenutno nalazi u selekcijskom postupku za INmusic festival. Naša scena nije ništa lošija od drugih, nedostajalo nam je samo malo entuzijazma. Optimističan sam i mislim da je došao trenutak kada bosanskohercegovačka scena dostiže jednak nivo kao i ostale.
Kakav je odnos radiostanica prema domaćoj glazbi?
Nisam siguran za komercijalne stanice jer ih ne slušam, ali BHRT, na kojoj radim u sklopu projekta BH Demo Liga, zdrav je primjer dobrog odnosa prema mladima. Imaju sluha za težnje mladih, pa održavaju omladinski program koji se bavi društvenim, političkim i kulturno-umjetničkim dešavanjima. Njihov program uključuje više emisija koje prate tehno i alternativnu scenu za koje se zanimaju mladi ljudi, a u svakoj je obavezan gost neko iz alternativne bosanskohercegovačke scene.
Mogu li alternativni izvođači živjeti od svoga rada?
Nažalost, trenutno ne, ali mogu živjeti s uvjerenjem da će za nekoliko godina živjeti od svog rada ako su istrajni, uporni i strpljivi. Svaki bend, svaki pojedinac koji se bavi muzikom počinje predstavljati svoj autorski rad publici jer se želi izraziti i iznijeti svoje mišljenje, i to je ono od čega treba krenuti. Mladi izvođači trebaju znati raditi PR i slati upite na prave adrese. Muzika je samo pola onoga što čini uspješnog muzičara, uspješan muzičar se ne može postati preko noći. Iako se trenutno ne može živjeti od ovoga s obzirom na porast bendova iz dana u dan u cijeloj BiH, za pet do šest godina moći ćemo pričati o nekim konkretnim projektima i konkretnoj sceni i konkretnim slušateljima koji će izdvajati više novca.
Kakva je strukturalna podrška BHRT-a mladim izvođačima u smislu izdavaštva i snimanja?
Iskreno, ne znam na koji način to funkcionira u smislu da li neki mlađi bendovi imaju privilegirane cijene kada se koriste njihovom opremom, te radi li BHRT izdavaštvo, nemam pojma, ne mogu puno reći.
Postoji li organizirana podrška Udruženja Asocijacija kompozitora/muzičkih stvaralaca (AMUS), obraćaju li pažnju na mlade autorske bendove koji će oblikovati duh jednog vremena?
Što se tiče poziva, radi se o velikim birokratskim poduhvatima, koji nemaju baš razumijevanja prema onome ko se zapravo treba prijaviti, a to su većinom stariji srednjoškolci i studenti. Tako da AMUS možda ima sluha u smislu postojanja projekata, ali nema sluha da se na te projekte trebaju prijaviti djeca koja nemaju dodira s „ganjanjem“ silnih dokumenata koje AMUS zahtijeva. I to se svodi na veoma mali broj projekta i otvorenih poziva srazmjerno tome koliko bendova trenutno radi, a u BiH trenutno ima oko 200 mladih alternativnih autorskih bendova.
FOTO: Dolma kolektiv, Facebook
Koji su potrebni koraci za kreiranje atmosfere za prodiranje bendova do publike? Zašto godinama nemamo novi domaći bend koji je uspio osigurati svoje mjesto u mainstreamu?
Ne bih rekao da nemamo, ali bih rekao da nismo dugo imali. Činjenica je da smo imali prazninu od 15 godina bez većih pokušaja. Bili su Billy Andol, Činčila, Jufkamental, Pank Flojd, Izgubizmo i drugi koji su imali neke relativno okej uspjehe, kao što su nastupi na Exit festivalu i drugim festivalima izvan države. To smatramo probijanjem na mainstream. U posljednje četiri godine, od korone pa nadalje, period je ponovnog procvata alternativne scene. Možda zato što smo se zatvorili pa smo imali vremena da se posvetimo sebi, odnosno da imamo vremena da sjednemo i shvatimo da studio nije studio, nego je studio naš laptop, mikrofon i zvučna karta. Možda je do osjećaja jednakosti u tom trenutku, a kad si jednak sa svima znači da postoji neka zajednička veza, pa je osjećaj kolektiviteta bio taj koji je ključan.
Spajanje bi pospješilo šansu da imamo bend koji dopire do mainstreama. Osjećaj kolektiviteta, osjećaj da ga neko sluša, osjećaj da ga neko cijeni i osjećaj da neko želi da taj band napreduje. Shizif i Samo srce su došli u Mostar, nastupao je i mostarski bend Limunati. Osjećaj kolektiviteta, to je misija Dolma kolektiva, da napravimo atmosferu da se bendovi međusobno druže i razmjenjuju iskustva. Nakon pandemije koronavirusa dogodio se jako fin uzlet, veliki broj bendova, od kojih naravno neće svi uspjeti, ali ako uspije deset mislim da je to ogroman uspjeh.
Muzičari moraju biti sposobni iznijeti svoje ideje produkcijski, moraju se posvetiti detaljnom planiranju kako bi uspjeli privući kupca da uzme proizvod koji je u tvom slučaju muzika. Isto kao i sa svim drugim proizvodima, stvar je inovativnog pristupa. Muziku je potrebno prodati, koliko god to zvučalo kao nešto što se ne može povezati s alternativom, ali to je nešto što je činjenica. Organizatori nisu dužni da vrše istraživački rad, bendovi trebaju dolaziti do organizatora ili se organizirati samoinicijativno.